1 Pozdrav od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, i od našega brata Timoteja, Božjoj Crkvi u Korintu i svim Božjim ljudima u cijeloj Ahaji.

² Neka s vama budu milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista.

Zahvala

³ Hvalite Boga, Oca našega Gospodina Isusa Krista, milostivog Oca i Boga, koji je izvor svake utjehe. ⁴ On nas tješi u svim nevoljama da bismo i mi mogli tješiti one koji se nalaze u bilo kakvoj nevolji, istom utjehom koju nama daje Bog. ⁵ Jer, kao što su obilne Kristove patnje koje nas snalaze, tako uživamo i obilje utjehe, po Kristu. ⁶ Ako smo pritisnuti nevoljama, to je za vašu utjehu i spasenje. Ako smo utješeni, to je da bismo vas utješili da možete strpljivo podnositi iste patnje koje i mi podnosimo. ⁷ Mi se čvrsto uzdamo u vas jer znamo da ćete, kao što dijelite s nama naše patnje, dijeliti i našu utjehu.

⁸ Braćo i sestre, želimo da znate kakve smo nevolje imali u Aziji. Bili smo opterećeni više negoli smo mogli podnijeti, toliko da smo čak izgubili nadu da ćemo preživjeti. ⁹ Osjećali smo da nam se sprema smrtna osuda. No to se dogodilo da se ne bismo više pouzdavali u sebe nego u Boga koji uskrsava mrtve. ¹⁰ On nas je izbavio iz velike smrtne opasnosti, a izbavljat će nas i dalje. Svoje smo nade položili u njega i on će nas i dalje spašavati. ¹¹ I vi nam možete pomoći svojim molitvama. Tada će mnogi zahvaljivati Bogu za nas—i Bog će nas blagosloviti zbog brojnih molitava.

Pavao mijenja svoj plan

¹² Ponosni smo što možemo mirne savjesti reći da je sve što smo u svijetu učinili bilo iskreno i u čistoći srca koja dolazi od Boga, pogotovo prema vama. Nije nas pokretala svjetovna mudrost, nego Božja milost. ¹³ Pišemo vam samo ono što možete pročitati i razumjeti. A vjerujem da ćete nas potpuno razumjeti, ¹⁴ kao što ste nas djelomično već razumjeli, te da ćete shvatiti da se možete ponositi nama, kao što ćemo se i mi ponositi vama onoga dana kad ponovo dođe naš Gospodin Isus.

¹⁵ Budući da sam bio uvjeren u to, odlučio sam prvo doći k vama da biste imali dvostruke koristi. ¹⁶ Namjeravao sam vas posjetiti na svome putu u Makedoniju, a zatim i pri povratku iz nje, da biste me vi otpremili u Judeju. ¹⁷ Jesam li olako smišljao te planove? Jesu li moje odluke donesene onako kako to radi svijet, tako da istodobno kažem i »da« i »ne«?

¹⁸ No Božja je riječ pouzdana i on mi je svjedok da ono što vam kažem nije nikada istodobno i »da« i »ne«. ¹⁹ Jer, Božji Sin, Isus Krist, o kojem smo propovijedali među vama Sila, Timotej i ja, nije bio i »da« i »ne«. Naprotiv, u Kristu je uvijek »da«. ²⁰ Jer, koliko god da ima Božjih obećanja, sva u njemu imaju svoje »da«. Zbog toga i mi po Kristu kažemo »Amen« na Božju slavu. ²¹ Bog je taj koji i nama i vama omogućuje da stojite čvrsto u Kristu. On je taj koji nas je odabrao i osnažio za svoje djelo^[a]. ²² Obilježio nas je znakom svoga vlasništva i dao nam svoga Duha koji je u našim srcima jamstvo da će ispuniti sve što je obećao.

²³ Pozivam Boga za svjedoka, života mi moga; nisam ponovo došao u Korint jer sam vas želio poštedjeti. ²⁴ To ne znači da pokušavamo nadzirati vašu vjeru, jer vi čvrsto stojite u njoj, već zajedno s vama radimo, za vašu radost.