Add parallel Print Page Options

Job

16 Tada je Job odgovorio:

»Naslušao sam se mnogih takvih riječi.
    Donosite mi muku, a ne utjehu!
Ima li kraja ovom blebetanju?
    Što te muči da moraš govoriti?
Da ste na mome mjestu,
    i ja bih mogao govoriti poput vas,
zasipati vas optužbama
    i mahati glavom nad vama.
Ali moja bi vas usta ohrabrila,
    utjeha s mojih usana umirila.

Ako i govorim, moja bol se ne smiruje,
    ako pak zašutim, ona ne odlazi.
Da, Bože, ti si me iscrpio,
    užasnuo si sve moje prijatelje.
Učinio si me slabim i mršavim
    pa ljudi zbog toga misle da sam kriv.

Bog u svom gnjevu nasrće na mene,
    trga me i na mene škrguće zubima.
    Moj protivnik pogledom me probada.
10 Ljudi su na mene razjapili usta,
    prezirno me šamaraju
    i protiv mene se udružuju.
11 Bog me predao zlima
    i bacio me u pandže zlikovaca.
12 Mirno sam živio, a on me skršio,
    za vrat me zgrabio i zdrobio.
    Kao metu me postavio.
13 Opkolili me njegovi strijelci.
    Bez milosti mi srce probada
    i moju utrobu na zemlju prosipa.
14 Ponovo i ponovo on me napada,
    kao ratnik na mene juriša.

15 Tkaninu za žalovanje zašio sam na svoju kožu
    i svoj ponos zakopao u prašinu.
16 Lice mi je crveno od plača,
    sjena smrti na kapke mi pala.
17 Iako, nema nasilja na mojim rukama
    i nevina je moja molitva.

18 O, zemljo, ne skrivaj nepravdu što mi je učinjena.[a]
    Neka se čuje vapaj moje krvi za pravdom!
19 Već se sigurno čuje na nebu,
    gdje svjedoči za moju obranu.
20 Moj vapaj za mene govori pred Bogom
    dok u muci čekam njegov odgovor.
21 Neka iznese moj slučaj pred Boga,
    kao što se čovjek zauzima za prijatelja.
22 Još samo koja godina
    i otići ću na put bez povratka.

Footnotes

  1. 16,18 Doslovno: »Zemljo, ne pokrivaj moju krv«. Vidi Post 4,10-11.