Add parallel Print Page Options

27 Potom je Job nastavio svoj govor:

»Tako mi Boga koji mi je uskratio pravdu,
    Svemoćnoga koji mi je ogorčio dušu:
dok je života u meni,
    i Božjeg daha u mojim nosnicama,
usne mi neće govoriti zlo,
    niti će jezik izricati laž.
Nikad neću priznati da ste u pravu.
    Do smrti se neću odreći svoje čestitosti.
Držat ću se svoje pravednosti i neću je ostaviti.
    Srce me ne kori niti za jedan moj dan.
Neka mi neprijatelj bude kažnjen poput zlih ljudi,
    neka moji protivnici stradaju kao nepravedni!
Jer, čemu se bezbožnik može nadati kad je dokrajčen,
    kad mu Bog oduzme život?
Čuje li Bog njegov vapaj
    kad ga snađe zlo,
10 kad moli Svemoćnoga za pomoć
    i neprestano zaziva Boga?

11 Poučit ću vas o Božjoj snazi,
    neću skrivati naume Svemoćnoga.
12 Uostalom, sami ste sve vidjeli
    pa zašto onda govorite besmislice?

13 Ovo je sudbina koju Bog dodjeljuje zlome,
    nasljedstvo koje okrutni primaju od Svemoćnoga:
14 ma koliko djece imao, od mača će izginuti,
    a potomstvo mu neće imati dovoljno hrane.
15 Koji prežive, sahranit će ih bolest,
    a njihove udovice neće za njima plakati.
16 Čak i ako srebra sakupi kao prašine,
    a odjeće nagomila kao gline,
17 to što skupi, obući će pravednik,
    dok će srebro podijeliti nedužni.
18 Kuća koju gradi kao da je od paučine,
    kao sjenica koju je podigao čuvar.
19 Na počinak legne bogat, ali to neće biti zadugo:
    kad otvori oči, sve je nestalo.
20 Užas ga preplavljuje kao voda,
    noću ga odnosi oluja.
21 Istočni vjetar ga podigne—i njega nema:
    otpuše ga s njegovog mjesta.
22 Bez milosti vjetar se obrušava na njega
    dok on bježi glavom bez obzira.
23 Uz pljeskanje ruku, ljudi mu se rugaju,
    ismijavaju ga dok bježi iz svog doma.