Add parallel Print Page Options

Elifazov govor

Tada je Elifaz iz Temana odgovorio:

Kad bih ti nešto rekao,
    bi li ti smetalo?
    Kako da ti ništa ne kažem!
Ti si poučio mnoge ljude,
    hrabrio one klonule.
Svojim si riječima pridizao pokleknule,
    jačao si one čija koljena klecaju.
Ali sad je nevolja stigla tebe
    pa si se obeshrabrio.
    Zlo te stiglo, a ti se prestrašio.
Zar ti pobožnost ne ulijeva pouzdanje,
    a tvoj besprijekoran život nadu?
Razmisli: je li itko nedužan uništen?
    Jesu li igdje pravedni zatrti?
Oni koji sade zlo i siju nevolju—
    vidio sam to—njih i požanju.
Poginu od Božjeg daha,
    nestanu od izdisaja njegova gnjeva.
10 Rikali su kao lavovi,
    ali lavovima su slomljeni zubi,
11 a lavica je ostala bez plijena,
    i njezini su mladi raštrkani.

12 Riječ je potajno stigla do mene,
    kao šapat mi je doprla do uha.
13 U ružnim noćnim snovima,
    kad ljude svlada dubok san,
14 obuzeo me takav strah i trepet
    da su mi se sve kosti stresle.
15 Vjetar[a] mi je prešao preko lica
    i sav sam se naježio.
16 Nešto je zastalo nada mnom,
    ali nisam mogao prepoznati što.
Neka prikaza bila mi je pred očima.
    Bila je tišina, a onda sam čuo glas:
17 »Može li smrtnik biti pravedan pred Bogom?
    Može li čovjek biti nedužan pred svojim Stvoriteljem?
18 Bog se ne pouzdaje ni u svoje sluge
    i svoje anđele optužuje za greške.
19 Pa koliko će više optuživati ljude
    koji stanuju u kućama od gline.
Njihov je temelj u zemaljskom prahu,
    lakše ih je zgnječiti nego moljca.
20 Mogu stradati od jutra do večeri
    i nestanu a da nitko i ne primijeti.
21 Iščupano je uže što drži njihov šator
    i umiru prije nego steknu mudrost.«

Footnotes

  1. 4,15 Vjetar Ili: »Duh«.