Luka 20

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Odakle Isusu vlast?

(Mt 21,23-27; Mk 11,27-33)

20 Jednom je Isus poučavao u Hramu i objavljivao ljudima Radosnu vijest. Vodeći svećenici i učitelji Zakona došli su k njemu zajedno s drugim židovskim vođama ² pa su mu rekli: »Kaži nam, kojim pravom činiš sve to? Tko te ovlastio?«

³ Isus im je odgovorio: »I ja ću vama postaviti jedno pitanje. Kažite mi: ⁴ je li Ivanovo krštenje bilo od Boga ili od ljudi?« ⁵ Oni su počeli razmatrati pitanje među sobom: »Ako kažemo: ‘od Boga’, on će reći: ‘zašto mu onda niste vjerovali?’ ⁶ A ako kažemo: ‘od ljudi’, svi će nas kamenovati jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.« ⁷ I tako su mu odgovorili da ne znaju odakle je Ivanovo krštenje.

⁸ Tada im je Isus rekao: »Ni ja vama neću reći kojim pravom ovo činim.«

Bog šalje svoga Sina

(Mt 21,33-46; Mk 12,1-12)

⁹ Isus je zatim ispričao narodu sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i otputovao na dulje vrijeme. ¹⁰ Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu k vinogradarima da mu predaju njegov dio uroda. No vinogradari su pretukli slugu i poslali ga natrag praznih ruku. ¹¹ Čovjek je zatim poslao drugog slugu, ali i njega su pretukli, izrugali ga i poslali natrag praznih ruku. ¹² Poslao im je i trećeg slugu, ali i njega su ranili i izbacili. ¹³ Na to je vlasnik vinograda rekao: ‘Što da učinim? Poslat ću svoga voljenog sina. Možda će njemu iskazati poštovanje.’ ¹⁴ No kad su ga vinogradari ugledali, posavjetovali su se i rekli: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo pripasti nama!’ ¹⁵ I tako su ga vinogradari izbacili iz vinograda i ubili.

Što će, dakle, vlasnik vinograda učiniti s njima? ¹⁶ Doći će i pogubiti ih, a vinograd dodijeliti drugima.«

Kad su ljudi to čuli, rekli su: »To se nikada ne smije dogoditi!« ¹⁷ A Isus ih je pogledao i rekao: »Što onda znači ono što je pisano:

¹⁸ Svatko tko padne na njega, razbit će se, a onaj na koga on padne, bit će smrvljen.«

¹⁹ Učitelji Zakona i vodeći svećenici znali su da je ova usporedba namijenjena njima. Htjeli su istoga trena uhititi Isusa, ali su se bojali naroda.

Pitanje o porezu

(Mt 22,15-22; Mk 12,13-17)

²⁰ Učitelji Zakona i svećenici pratili su Isusa i slali za njim uhode koji su se pretvarali da su iskreni kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga predali vladajućem upravitelju. ²¹ Stoga, uhode su ga upitali: »Učitelju, znamo da govoriš i poučavaš istinu i da kod tebe nema pristranosti, već da ispravno učiš Božjem putu. ²² Je li ispravno da mi plaćamo porez caru ili nije?«

²³ Isus je bio svjestan njihovog lukavstva pa im je rekao: ²⁴ »Pokažite mi srebrnjak! Čija je to slika i čije ime na njemu?«

²⁵ Oni su odgovorili: »Carevo.« A on im je rekao: »Onda dajte caru što je carevo, a Bogu što je Božje.«

²⁶ I nisu ga pred narodom mogli uhvatiti u riječi. Njegov ih je odgovor zadivio pa su zašutjeli.

Pitanje o uskrsnuću

(Mt 22,23-33; Mk 12,18-27)

²⁷ Neki su saduceji^[b] došli k Isusu—saduceji smatraju da nema uskrsnuća—i upitali ga: ²⁸ »Učitelju, Mojsije nam je zapisao da, ako oženjen čovjek umre bez djece, njegov se brat treba oženiti njegovom udovicom i s njom imati djecu na ime svoga brata.^{[c] 29} Bila su sedmorica braće. Prvi se oženio i umro bez djece. ³⁰ Zatim se drugi oženio bratovom udovicom, ³¹ a nakon toga i treći. Ista je sudbina snašla svu sedmoricu: umrli su, a da nisu imali djece. ³² Poslije je umrla i žena. ³³ O uskrsnuću mrtvih, čija će ona biti žena kad su je sva sedmorica imala za ženu?«

³⁴ Tada im je Isus rekao: »Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju, ³⁵ ali oni, koji su dostojni uskrsnuća od mrtvih, nakon ovoga života, neće se ni ženiti ni udavati. ³⁶ Oni neće moći više niti umrijeti jer će biti poput anđela. Oni su Božja djeca jer su djeca uskrsnuća. ³⁷ No u slučaju s gorućim grmom čak je i Mojsije jasno pokazao da ljudi ustaju od mrtvih jer je nazvao Gospodina ‘Bogom Abrahama, Izaka i Jakova.’^{[d] 38} A Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer oni koji mu pripadaju—žive.«

³⁹ Na to su neki učitelji Zakona odgovorili: »Učitelju, dobro si rekao!« ⁴⁰ I nitko ga se više nije usudio ništa pitati.

Pitanje o Kristu i Davidu

(Mt 22,41-46; Mk 12,35-37)

⁴¹ Isus im je zatim rekao: »Kako to da Krista nazivaju Davidovim potomkom? ⁴² Pa David sâm kaže u knjizi Psalama:

⁴⁴ Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?«

Učitelji Zakona

(Mt 23,1-36; Mk 12,38-40; Lk 11,37-54)

⁴⁵ Dok je narod to slušao, Isus se obratio svojim učenicima: ⁴⁶ »Čuvajte se učitelja Zakona! Oni vole hodati uokolo u dugim haljinama i vole da ih na trgovima pozdravljaju s poštovanjem. Vole najbolja mjesta u sinagogama i počasna mjesta na gozbama. ⁴⁷ Na prevaru uzimaju imovinu udovicama, a mole duge molitve da se prikažu pobožnima. Oni će biti strože suđeni.«