Add parallel Print Page Options

Tužaljka prognanih Izraelaca

Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
    i plakali dok smo se Siona sjećali.
Odložili smo svoje harfe,
    objesili ih na vrbe.[a]
Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
    mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
    »Pjevajte neku od sionskih pjesama!«

Ali, kako da pjevamo BOGU,
    prognani u stranoj zemlji?
Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
    neka mi ruka više ne zasvira.
Neka mi se jezik za nepce zalijepi
    ako se tebe ne budem sjećao
    i tebi se iznad svega radovao.

Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
    Edomci su vikali: »Rušite sve!
    Rušite sve do temelja!«

Grade Babilon, bit ćeš razoren!
    Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
    i smrska ih o stijenu.

Footnotes

  1. 137,2 Harfama su Izraelci slavili Boga u jeruzalemskom Hramu. Pošto je Hram bio razoren, više nisu imali razloga za pjesmu i svirku.