Add parallel Print Page Options

Večernja molitva

Davidova pjesma.

Zovem te, BOŽE, brzo dođi k meni!
    Čuj mi glas kad zovem upomoć.
Prihvati moju molbu kao miris tamjana,
    dizanje mojih ruku kao večernju žrtvu.

Postavi mi stražu na usta, BOŽE,
    ne daj da govorim uludo.
Ukloni u meni svaku želju za zlom,
    za lošim djelima i krivim društvom.
    Udalji me s njihovih gozbi.

Ako me pravednici kore u ljubavi,
    njihove riječi rado ću prihvatiti[a].
Ali ne želim čast od loših ljudi,
    moja je molitva uvijek protiv njih.
Kad njihove suce okrutno pobiju,[b]
    svi će znati da sam bio u pravu.
Kao što orač zemlju ore i rasipa,
    i naše će kosti biti rasute u grob[c].

Ali ja u tebe gledam, Gospodaru BOŽE,
    k tebi se sklanjam, ne ostavljaj me.
Čuvaj me od zamki koje su mi postavili,
    ne daj da upadnem u klopku zlih ljudi.
10 Neka zli upadnu u svoje mreže,
    a ja ću neozlijeđen pobjeći.

Footnotes

  1. 141,5 rado ću prihvatiti Ili: »prihvatit ću to kao obred pomazanja«.
  2. 141,6 Doslovno: »Kad budu bačeni s litice«.
  3. 141,7 grob Doslovno: »Šeol«, svijet mrtvih.