Add parallel Print Page Options

Ljudska zloća i Božja dobrota

Voditelju zbora. Od Davida, BOŽJEG sluge.

Sebične želje govore grešnicima,
    oni se ne boje i ne poštuju Boga.
Sami sebi olakšavaju i lažu
    da mogu griješiti i mrziti.
Njihove su riječi prijevarne i lažne,
    ne čine ništa mudro ni dobro.
Noću u krevetu spletke smišljaju,
    dobro ne traže, od zla ne odustaju.

A tvoja ljubav, BOŽE, pruža se do neba,
    tvoja vjernost seže sve do oblaka.
Tvoja dobrota je velika kao planina,
    tvoja pravda kao more je duboka.
    Ti štitiš, BOŽE, i ljude i životinje.
Kako je dragocjena tvoja ljubav, Bože!
    Ljudi kod tebe nalaze zaštitu
    kao ptići pod krilima majke.
Obilno se goste u tvojoj kući,
    piju iz rijeke tvoje dobrote.
Jer, iz tebe izvire sav život,
    u tvom svjetlu i mi svjetlo vidimo.
10 Uvijek voli one koji te poznaju
    i čuvaj ljude iskrenoga srca.
11 Neka me oholi ne zgaze nogama,
    neka me zli ne otjeraju šakama.

12 Zlikovci su pali, leže oboreni,
    više nikad neće ustati.