Samuel 1 20

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Savez između Davida i Jonatana

20 David je potom pobjegao iz naselja proroka u Rami. Otišao je k Jonatanu i pitao ga: »Što sam učinio? Što sam skrivio? U čemu sam sagriješio protiv tvog oca da me želi ubiti?«

² »Nije tako! Nećeš umrijeti!« odgovorio je Jonatan. »Moj otac ne poduzima ništa, bilo to važno ili nevažno, a da mi ne kaže. Zašto bi to skrivao od mene? Nisi u pravu.«

³ No David mu je rekao: »Tvoj otac dobro zna da uživam tvoju naklonost. Ne želi da ti saznaš, da se ne bi žalostio. Zaklinjem se i BOGU i tebi, na korak sam od smrti.«

⁴ Tada je Jonatan rekao Davidu: »Učinit ću za tebe sve što tražiš.«

⁵ »Evo, sutra je svetkovina mladoga mjeseca^[a]«, odgovorio mu je David. »Od mene se svakako očekuje da jedem s kraljem. No ti me pusti da se sakrijem u polju do prekosutra uvečer. ⁶ Ako tvoj otac primijeti da me nema, reci mu da sam te molio da me pustiš kući u rodni Betlehem, gdje moja cijela obitelj prinosi godišnju žrtvu. ⁷ Ako kaže: ‘Dobro’, onda sam siguran. Ali, ako se razljuti, budi siguran da mi želi zlo. ⁸ Stoga, budi dobar prema meni, svome slugi. Vezani smo BOŽJIM savezom. Ako sam kriv, ubij me sam! Zašto bi me predao svome ocu?«

⁹ »Daleko od toga!« odgovorio je Jonatan. »Pa zar ti ne bih rekao kad bih saznao da ti moj otac želi zlo?«

¹⁰ Tada je David pitao Jonatana: »Tko će mi dojaviti ako se pokaže da mi tvoj otac zaista želi zlo?«

¹¹ »Hajde«, odgovorio je Jonatan, »idemo u polje.«

Zajedno su izašli u polje. ¹² Jonatan je rekao Davidu: »Zaklinjem se BOGU Izraela! Obećavam da ću do prekosutra uvečer saznati što moj otac misli o tebi. Ako misli dobro, poslat ću ti poruku. ¹³ No ako ti moj otac želi zlo, neka me BOG kazni ako ti to odmah ne dojavim. Pustit ću te da mirno odeš. Neka je BOG uz tebe, kao što je bio uz mog oca. ¹⁴ Dok god sam živ, iskazuj mi BOŽJU ljubav i vjernost. A ako umrem, ¹⁵ nemoj uskratiti svoju ljubav i vjernost mojoj obitelji, čak i onda kad BOG ukloni sve tvoje neprijatelje^[b] sa zemlje.«

¹⁶ Jonatan je tako sklopio savez s Davidovom i svojom obitelji i pred BOGOM ga pozvao na odgovornost držanja saveza.^[c]

¹⁷ Jonatan je još jednom rekao Davidu da ga zaklinje svojom ljubavi jer ga je volio kao samoga sebe.

¹⁸ Potom mu je još rekao: »Sutra je svetkovina mladog mjeseca. Svi će primijetiti da te nema jer će tvoje mjesto biti prazno. ¹⁹ Uvečer, na treći dan svetkovine, bit će očito da te nema. Idi na mjesto gdje si se već prije skrivao. Čekaj me ondje gdje je hrpa kamenja. ²⁰ Odapet ću tri strijele u tvom smjeru, kao da gađam metu. ²¹ Reći ću svome slugi da ide tražiti strijele. Ako mu kažem: ‘Strijele su bliže ovamo. Vrati se i donesi ih.’ Možeš izaći iz skrovišta. Zaklinjem se BOGOM, to će značiti da nisi u opasnosti. ²² Ali ako slugi kažem: ‘Strijele su tamo dalje. Idi i donesi ih’, moraš otići jer te BOG šalje odavde. ²³ Uvijek se sjećaj našeg saveza, BOG nam je svjedok zauvijek.«

²⁴ Tako se David sakrio u polju. Kad je došlo vrijeme svetkovine mladoga mjeseca, kralj je sjeo za stol da jede. ²⁵ Kao i uvijek, zauzeo je svoje mjesto pored zida, nasuprot Jonatanu. Abner je sjedio pored Šaula, dok je Davidovo mjesto ostalo prazno.

²⁶ Toga dana Šaul nije rekao ništa. Mislio je: »Nešto mu se dogodilo. Vjerojatno je nečist^[d].«

²⁷ No sutradan, na drugi dan mladog mjeseca, Davidovo je mjesto opet bilo prazno. Tada je Šaul upitao svog sina Jonatana: »Zašto Jišajev sin nije ni jučer ni danas došao na gozbu povodom svetkovine mladog mjeseca?«

²⁸ A Jonatan je odgovorio Šaulu: »David je molio dopuštenje da ode u Betlehem. ²⁹ Rekao mi je: ‘Pusti me da idem. Moja obitelj prinosi žrtvu u gradu, a brat mi je zapovjedio da dođem. Ako sam stekao tvoju naklonost, pusti me da idem i vidim svoju braću.’ Zato nije za kraljevim stolom.«

³⁰ Tada se Šaul razbjesnio na Jonatana i rekao mu: »Ti, sine izopačene i buntovne žene! Misliš da ne znam da si stao na stranu Jišajevog sina, na sramotu sebi i svojoj majci! ³¹ Sve dok je Jišajev sin živ, nećeš biti kralj nad ovim kraljevstvom. Stoga, sad pošalji po njega i dovedi ga jer mora umrijeti.«

³² »Zašto bi morao umrijeti? Što je učinio?« pitao je Jonatan svog oca Šaula. ³³ No Šaul je na njega bacio koplje da ga ubije.

Sad je Jonatan shvatio da je njegov otac zaista odlučio ubiti Davida. ³⁴ Jonatan je ustao od stola. Bio je ljut na oca i odbio je jesti na drugi dan svetkovine jer ga je otac ponizio i jer je htio ubiti Davida. ³⁵ Sutradan ujutro Jonatan je otišao u polje na dogovoreni susret s Davidom. Poveo je sa sobom mladoga slugu.

³⁶ »Trči«, rekao je mladiću. »Pronađi strijele koje odapinjem.«

Mladić je trčao, a Jonatan je preko njega odapinjao strijele.

³⁷ Mladić je dotrčao do mjesta gdje je pala strijela, no Jonatan je vikao: »Strijela je tamo, dalje od tebe!«

³⁸ Vikao je za mladićem: »Požuri! Idi brzo! Ne zaustavljaj se!«

Mladić je pokupio strijele i vratio ih svome gospodaru. ³⁹ Nije ništa primijetio. Samo su Jonatan i David znali što se zapravo događa.

⁴⁰ Jonatan je predao mladiću svoje oružje i rekao mu da se vrati u grad.

⁴¹ Kad je mladić otišao, David je izišao iz svog skrovišta. Tri puta duboko se poklonio pred Jonatanom, licem do zemlje. Potom su se izljubili i zaplakali zajedno. David je bio jako tužan.

⁴² Tada mu je Jonatan rekao: »Idi u miru. Zakleli smo se jedan drugome u BOŽJE ime na vječno prijateljstvo. BOG je svjedok između nas i između naših potomaka zauvijek!«

David je ustao i otišao, a Jonatan se vratio u grad.^[e]