Tužaljke 4

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

² Dragocjene ljude Siona
    nekad su cijenili kao čisto zlato,
a sada ih smatraju bezvrijednima,
    poput jeftinih posuda lončara.

³ Čak i šakali nude dojke
    da bi napojili svoje mlade,
a moj narod odbacuje djecu,
    poput nojeva u pustinji.^[a]

⁴ Dojenčadi se od žeđi
    za nepce jezik lijepi.
Djeca traže kruha,
    a nitko im ga ne daje.

⁵ Oni koji su nekad jeli poslastice,
    sada životare na ulicama,
oni koji su odrasli u skupocjenoj odjeći,
    prekapaju po smetlištu.

⁶ Kazna za zlodjela mojeg naroda
    teža je od kazne za grijehe Sodome,
a bila je razorena u tren oka,
    i to ne ljudskom rukom.

⁷ Uglednici Jeruzalema bili su čišći od snijega
    i bjelji od mlijeka,
tijela su im bila rumena kao koralj
    i sjajna kao plavi dragulj.

⁸ A sada su im lica tamnija od čađe,
    nitko ih na ulici ne prepoznaje.
Koža im se zalijepila za kosti,
    suha kao kora drveta.

⁹ Bolje su prošli oni koje je ubio mač
    nego oni koji su umrli od gladi.
Iz gladnih je život polako istekao
    jer im polja nisu dala plodova.

¹⁰ Žene, inače samilosne,
    vlastitim su rukama
    kuhale svoju djecu.
Njima su se hranile
    kad je uništen moj narod.

¹¹ BOG je iskalio svoju srdžbu,
    izlio je sav svoj ljuti gnjev.
Na Sionu je zapalio vatru
    koja mu je spalila temelje.

¹² Nisu vjerovali zemaljski kraljevi,
    niti itko od stanovnika svijeta,
da će neprijatelji prodrijeti
    kroz vrata Jeruzalema.

¹³ Sve je to zbog grijehâ njegovih proroka
    i zlodjela njegovih svećenika.
Oni su usred Jeruzalema
    prolijevali krv pravednikâ.

¹⁴ Sada slijepo tumaraju ulicama;
    onečišćeni su krvlju
pa se nitko ne usuđuje
    dotaknuti njihovu odjeću.

¹⁵ »Odlazite, nečisti!« viču im.
    »Odlazite! Nemojte nas doticati!«
Postali su lutalice i bjegunci,
    a drugi narodi govore:
    »Ne želimo da žive s nama.«

¹⁶ Sâm BOG ih je raspršio
    i više ne bdije nad njima.
Svećenicima se više ne ukazuje čast,
    za starješine nema naklonosti.

¹⁷ Stanovnici Jeruzalema rekli su:
»Oči su nam oslabjele dok smo gledali
    i uzalud pomoć čekali.
Naprezali smo oči iščekujući
    narod koji nas nije mogao spasiti.

¹⁸ Neprijatelji su nas vrebali,
    nismo smjeli izaći na ulice.
Kraj se bližio, dani su nam bili odbrojeni.
    Da, naš kraj je došao.

¹⁹ Naši progonitelji bili su brži
    od orlova na nebu.
Lovili su nas po brdima,
    u zasjedi čekali u pustinji.

²⁰ Naš kralj, BOŽJI pomazanik,
    dah naših života,
    uhvaćen je u njihove zamke.
Onaj za kojeg smo govorili:
    ‘Pod njegovom ćemo zaštitom živjeti
    u sigurnosti među narodima.’«

²¹ Veseli se i raduj sada, narode Edoma,
    ti koji živiš u zemlji Uz.
Ali i k tebi će doći čaša Božjega gnjeva—
    napit ćeš se i skinuti gol.

²² Dovršena je tvoja kazna, narode Siona,
    Bog ti neće produžiti progonstvo.
Ali kaznit će tvoja zlodjela, narode Edoma,
    i razotkrit će tvoje grijehe.